režija, scenario i produkcija : Džon Voters
"U mojoj općini problema nema" (Prljavo kazalište)
Džon Voters je pesnik Baltimora, ako se i paskvile računaju u poeziju. Kralj treša na planu scenarija (na planu estetike je Ras Mejer) se nakon svojih početaka u noćnim "dve projekcije za jednu kartu" bioskopima, našao u lagodnijoj poziciji i odlučio da snimi melodramu! Komičnu melodramu, ne sekirajte se. To ne znači da se lišio usluga debelog transvestita Divajna. Ali, ne bojte se, ovo je već Votersov prvi korak ka ozbiljnijoj produkciji (u prevodu - lovi) i njegov omiljeni glumac neće pružati oralni seks krezubom junoši niti jesti pseće fekalije (ko god da vam je rekao da su Ružičasti flamingosi gnusan film, a i grupa, bio je u pravu. Uzgred, Marinko Madžgalj liči na Divajna, a kezavi Ognjen na krezavog). Priča je naravno neuravnoteženo smešna, satiričan pogled na stub američkog društva, veliku kuću sa dvorištem. Da, i na porodicu.
Divajn glumi ženu iza nervnog sloma. Uzroci za to njeno, treće stanje, su navike članova porodice. Muž je vlasnik porno bioskopa i ne preza od toga da joj grokće na telefon, dahće na isti sa ljubavnicom, šalje joj uporno naručene pice, te sa megafonom obaveštava komšije da mu žena teži 300 funti i da je alkoholičarka. Ispred kuće demonstranti traže da prekine sa prljavštinom :
-Pomislite na decu!
-Za mlađe od dvanaest, ulaznica je dolar ipo.
Kći Lu-lu je u vezi sa lokalnim otpadom Bu-bu-om koji iz kola udara metlom po zadnjici Jevreje, Kineskinje, Crnkinje.
- Da se udam?! Imam zakazani abortus i jedva čekam na njega!
Sin... fetišista stopala, al' ne običan fetišista, već i manijak. I težak džanki.
Šta će žena... Mora se napiti. I usput zaljubiti. U još jednog potencijalnog muškog šarlatana. Oni trče po polju... U rešavanje njenih problema uključuju se i profašističke opatice. A gde su opatice, tu su i rešenja...
Ako je neko prethodnik autorima Saut Parka, Voters je. Film je snimljen u takozvanoj Smell-o-Rama "tehnici", zapravo se delila aromatična kartica po kojoj je trebalo zagrebati kad se neki od mirisa pod rednim brojem pojavi na ekranu.
Naravno, Voters je neozbiljno ozbiljan i povodom poslednje navedenog i povodom filma. U pitanju je dobra kritika tzv. američkih vrednosti i američkog sna kao najsvetije od svih vrednosti. Nakon ovog, realno svog najboljeg filma, poentirao je još tri puta sa Lakom za kosu '88, Plačljivkom '90 i Serijskom mamom '94. Nakon što je postao deo establišmenta kome se otvoreno rugao prestao je da režira i počeo da folira.
Miloš Živanović