režija i scenario : Volter Hil
"War-ree-ers, come out to play-ay"
Hil je snimio bolje filmove (Vozač i Južnjačka uteha). Snimio je i uspešniji (48 sati), ali nikad nije mogao više na svoj rad prilepiti u toj meri epitet kultnog kao u slučaju Ratnika podzemlja. Da li je film dobar? Naravno. Ne pomera planine, ali je dobar.
Ratnici podzemlja pričaju priču o devet izaslanika minorne bande koji kreću sa Koni Ajlenda na veliko okupljanje u Bronks. Ima da se vozi, verujte. Tajnoviti sastanak organizuje Sajrus ("jedan jedini", "čista magija"), vođa najuticajnije bande Njujorka. "Možete li da brojite? Budućnost je naša ako možete da brojite." Sajrus će izbrojati 60.000 uličnih vojnika naspram 20.000 policajaca. Ali, ujedinjenje svih bandi u jednu sprečiće hitac iz tame za koji će nepravedno biti optuženi Ratnici. Njihova jedina briga do kraja filma će biti da se u jednom komadu vrate kući.
Hil je standardno sjajan. Montaža... njegovi filmovi su škola montaže. I dobre muzike, što prepoznatljive originalne teme, što korišćenih "komada". U jednoj sceni tako kreće pozdrav sa radija za momke u bekstvu, soul klasik "Nowhere to run". Duga je noć pred vama kada sve bande grada žele vašu glavu. Iako nevolja treba da donese složnost, jedan od većih problema za Ratnike je i lik Ajaksa (Džejms Remar) koji se protivi odlukama ratnog vođe Svona (Majkl Bek). Kao što se da primetiti, siže je inspirisan grčkim epovima (voditeljka noćnog radijskog programa koja diktira stanje na terenu ima zapravo ulogu hora u tragedijama). Bande sa kojima se suočavaju su skinsi, lezbejke (naravno da su banda kad nam se uskraćuju), pankeri na rolerima (da, da), jezivo našminkani bejzbol "igrači" i Siročići (Postoji mapa za bande. Siročići nisu na njoj).
Popularnost filmu je doneo spoljni efekat - grafiti, multirasna struktura i dizajn bandi, mnogo "trči i beži" scena, ali Ratnici podzemlja su pre svega odlično režirano ostvarenje solidne, doduše, malo razvučene priče (neće se otkriti kakav detalj na nivou scenarija novim gledanjem). Težnja ka nerealističnosti prizora je podvučena i koreografskim rešenjima tuča. Valja pomenuti valjanu noćnu fotografiju i dva glumca koji su se proslavili svojim ulogama Dejvid Patrik Keli (standardno zao) i Džejms Remar (standardno napaljen).
Da li ovaj film rešava probleme mladih? Nijedan film to ne može da uradi. Kvalitet je ipak na strani Ratnika (i filma i bande) - oni ne pokušavaju da (nekom) promene svet, već samo da prežive. A i zabavni su dok to čine. I oni i film.
Miloš Živanović