režija : Nik Kesl
Poslednji zvezdani borac je jedan od najbolja tri filma za decu napravljenih tokom osamdesetih (preostala dva su Božićna priča '83, Klark i Družina čudovišta '87, Deker) u kojima bez problema mogu uživati i stariji. Kesl je saradnik Džona Karpentera, što je nagovešteno i izborom Lens Gesta (Noć veštica 2, Rozental) za glavnog glumca u ovoj sf fantaziji. Osim saradnje sa majstorom žanra, autor filma se već relativno dokazao i sa Igrom atentata '82. Uticaji za realizovanje ovog ostvarenja su pre svega video igrice popularne osamdesetih. Filmski uticaji su Lukas, što sa Ratovima zvezda '77, što sa nostalgičnošću Američkih grafita '73 (glavni junak Aleks je takođe rastrzan između napuštanja provincije i odanosti bližnjima). Zatim, serijal Zvezdanih staza (Aleksov odnos sa Sentarijem i svojim posilnim podseća na one sa Enterprajza). Tron '82, zbog lika junaka koji biva "uvučen" u igricu. Srećom, ovaj film nije trom kao Tron. Bitka iza zvezda '80, Murakami, samim tim i Sedam veličanstvenih '60, Sterdžes, zbog regrutovanja boraca, te i smrti Sentarija "Tu je lova... brda i brda love. Sva je za tebe."
Dirljivoj naivnosti ovakvih filmova ne može čak ni vreme ništa. Aleks je jedan od onih likova koji će na koledž u gradu jer ne želi da završi kao njegovi drugari u 24/7 party. Čovek sna, reklo bi se. Njegova devojka je devojka iz sna, zapravo iz komšiluka, kao i sve naše devojke iz sna (;)). Glumi je lepa Ketrin Meri Stjuart (Noć komete '84, Eberhart, Vikend sa mrtvacem '89, Kočif) - izuzetno dobar kasting, pre svega što liči na majku junaka iz filma (i eto nas kod Edipovaca). Ali, nećemo u psihoanalitičku studiju filma. Ovaj put. Aleks je dobri dečko iz komšiluka u jednoj od onih idiličnih sredina kakve srećemo samo u američkom filmu. A opet... ako je u jednom srpskom selu bitno ko je dao gol na nedeljnoj utakmici, zašto se u Americi ne bi svi sjatili oko tinejdžera koji obara rekord na igrici. Međutim... igrica je zapravo simulacija realnog interplanetarnog rata u koji će naš junak biti uvučen. Specijalni efekti, muzika, fotografija, glumci, režija, maske, sve je na mestu, a najbitnije... priča je korektna sa nekim interesantnim momentima...
Poslednji zvezdani borac je zapravo uplašen krenuo kući kad su pobili sve ostale ratnike. Aleksov brat koga trese pubertet (mada ne izgleda starije od deset godina) ide po komšiluku "maskiran" u vanzemaljca i prska sve iz pištolja, prezrivo dobacujući majci "Zemljanko!", uznemireno prelistava izdanja Plejboja dok ne nađe ono što traži "Jolanda, bejbe!"... Dok je Aleks u ratu za galaksiju kući ga odmenjuje njegov klon, koji uspeva da zabrlja sve što je moglo da se zabrlja sa devojkom.
Kraj doduše vuče više na Spilberga nego na Lukasa, al' ne mari, lepo je staviti klinca ili mlađeg brata pored sebe i uživati u tome kako se čarolija jednog vašeg vremena prenosi sa ekrana na ozareno lice nekih novih šmekera.
Miloš Živanović